Nakon što je Njemačka u februaru 2016. godine objavila da se gornja granica gotovinskih transakcija smanjuje na 5.000 eura, postalo je svima jasno da je na djelu postepen prelazak na elektronska plaćanja, što će za krajnji cilj imati potpuno ukidanje gotovog i uvođenje elektronskog novca. 

Nacionalne ekonomije i monetarna unija su svjesne svih negativnih posljedica i opasnosti koje će takva odluka proizvesti.

Iako će program ukidanja gotovine biti međunarodni, on neće djelovati globalno u svakom monetarnom sistemu istovremeno, već samo u pojedinim državama, što će neminovno dovesti do prelivanja jedne količine kapitala koji se nalazi u gotovom novcu u valute država koje ga nisu ili ne namjeravaju u skorije vrijeme ukinuti, što će dovesti do kursnih razlika i novih valutnih nestabilnosti odnosno jačanja pojedinih valuta, piše sajt Foresighter.

S obzirom na to da je istovremeno i koordinisano djelovanje nacionalnih ekonomija i monetarnih unija nemoguće u praksi, ostat će dovoljno vremena da oni koji žele da zadrže gotov novac kao platno sredstvo prebace sredstva namjenjena tekućim plaćanjima i ušteđevinu, u neku od stabilnih svjetskih valuta.

Jedan od načina da se dio ušteđevine osigura je prenošenje u valute one sisteme koji su kroz historiju dokazani kao stabilni, imaju male poreske namete i minimalna opterećenja na višak kapitala.

Kada pročitamo prethodnu rečenicu, sigurno će većina nas pomisliti na švicarski franak, odnosno na Švicarsku. To bi i bilo ispravno i nesporno da smo u vremenu od prije jedne decenije, ali je švicarska centralna banka u prethodnih nekoliko godina vodila takvu monetarnu politiku u cilju obaranja vrijednosti sopstvene valute radi očuvanja konkurentnosti švicarske ekonomije, da je u velikoj mjeri izgubila kredibilitet i povjerenje investitora. 

Skoro je sigurno da će u budućnosti švicarski franak u stopu pratiti euro, koliko god bude bilo moguće, a švicarska centralna će nastojati da prilagođava sopstvene odluke odlukama Evropske centralne banke.

Stoga je veliko pitanje da li će čuvene novčanice od 1.000 švicarskih franaka koje veliki broj investitora čuva u svojim sefovima kao najdragocjeniju investiciju za krizna vremena i tradicionalni safe heaven, važiti zauvijek.

EU na putu da ukine gotovinu

EU je najdalje otišla u uvođenju elektronskog novca i donijela niz propisa koji će veoma brzo dovesti do potpunog ukidanja gotovine, pa planiranje držanja gotovine u eurima na dugi rok neće biti moguće.

Sa druge strane, uprkos krizi koja zahvata SAD, i prezaduženosti američke ekonomije koja više nije nikakva novost niti tajna, a iz koje krize se ne vidi izlaz, USD je valuta sa najdužnom historijom, čak od 1792. godine, koja do sada nije preživjela nijednu demonetarizaciju, široko je zatupljena i biće veoma teško uvesti je u okvire elektronskog novca, koliko god to vlada SAD bude priželjkivala i pokušavala.

Greška japanskih careva

Tokom japanske historije, tradicionalno se dešavalo da je svaki car, demonetarizovao i ukinuo valutu prethodnog, a Japanci su u takvim situacijama pribjegavali prebacivanju gotovog novca u kinesku valutu.

Na kraju su japanski carevi potpuno izgubili povjerenje i njihove novostvorene valute niko više nije htio. Jenu je bilo potrebno mnogo vremena da uspostavi povjerenje na međunarodnom valutnom tržištu.

Pored zamjene gotovine u druge valute, druga opcija je pretvaranje imovine u stabilnije oblike kao što su nekretnine ili plemeniti metali koje je najteže zaplijeniti i konfiskovati.

Osnovna prednost plemenitih metala, zlata konkretno, je njegova univerzalnost, odnosno činjenica da je zlato uvijek bilo opšte prihvaćeno platežno sredstvo u cijelom svijetu kroz historiju. Druga važna karakteristika zlata je mogućnost prenosa i skladištenja na malom prostoru i na različitim lokacijama.

Međutim, problem je tendencija države da uvijek prati ko šta kupuje i prodaje, a svaki državni sistem naročito ima interes da zna kako se odvija trgovina plemenitim metalima. Takođe veliki problem može biti transport koji je uvek rizičan, kako zbog mogućeg gubitka, pljačke ili redovne kontrole organa na osnovu zakona.

Da li novac čuvati u zlatu?

Postavlja se pitanje sa kavom budućnošću se suočavamo i da li uopšte plemeniti metali mogu služiti kao zvanično i zakonito sredstvo plaćanja, a da njegova trgovina ne bude inkriminisana kao krivično djelo.

Mnoga ograničenja u trgovini plemenitim metalima i predmeta proizvedenih od njih su već na snazi, jer je lov na zlato već počeo.

Naprimjer Francuzi moraju da napuste grad ukoliko žele da kupuju i prodaju zlato, jer su propisi koji regulišu tu delatnost višestruko pooštreni, a uvedena je i obaveza obavezne prijave svake transakcije. Čak su i trgovci antikvitetima, rijetkim kvanicama i antičkim predmetima prešli u Cirih ili London gdje ovakvi propisi još uvijek nisu na snazi.

Jedna od alternativa biće i dijamanti, kojih je nemoguće otkriti na standardnim detektorima što ih čini veoma pokretnom imovinom. Međutim zbog svoje velike vrijednosti, ograničene količine i veoma zatvorenog tržišta, ovaj oblik akumulacije imovine nikada neće poprimiti veće razmjere.

U svakom slučaju plemeniti metali i dragocjenosti će se naći u sivoj zoni ukoliko se gotovina kao sredstvo plaćanja ukine, a to će proizvesti čitav niz nus pojava, uključujući povećanje stope kriminala na prvom mjestu.

Trajanova monetarna reforma i prva hiperinflacija u svetu

Ukidanje jedne valute nije izum modernog vremena. Rimski car Trajan (98.-117.) je nakon što je carstvo bilo iscrpljeno a trezor ispražnjen zbog dugih ratova za osvajanje Dakije i današnje Srbije, odlučio da povuče jedan na prvi pogled jako mudar i djelotvoran proces.

Naime, Trajan je 107. godine naše ere, odlučio da demonetizuje sav stariji novac, iskovan prije Neronove reforme iz 64. godine. Međutim, dozvolio je mogućnost da se starim novcem plaća porez ili da isti bude zamjenjen za novoizdati, čime je na krajnje kvaran način došao do skoro cjelokupne količine zlata i srebra u carstvu i mogao pristupiti pretopljavanju i kovanju novog novca.

Međutim, nove kovanice su sadržale do 10 posto manje srebra, što znači da je pretapanjem starih kovanica na tržište plasirao skoro 10 posto više novca.

Finoća kovanica od srebra kada je Trajan došao na vlast bila je 93,5 posto, da bi Trajan za vrijeme svoje vladavine započeo da smanjuje taj procenat. Prvo je 100. godine, smanjio udio srebra na 92,75 posto, da bi 1013. nastavio da smanjuje finoću do 91,5 posto, da bi do 112. godine došao do 90 posto. Što je u odnosu na stari rimski novac iz perioda prije Nerona i iz doba Republike kada su kovanice bile pravljene od čistog srebra, bilo smanjenje od 10 posto.

Nakon toga, nastupila je velika finansijska kriza u carstvu, koja je eskalirala u trećem vijeku, potpunim gubitkom povjerenja građana u institucije i državu, a što je dovelo i do prve zabilježene hiperinflacije u svijetu, piše Foresighter.