Prije 2 godine je GfK za potrebe Zurich group (jedne od vodećih švajcarskih osiguravajućih društava) pravilo istraživanje na temu: Strahovanja Evropljana za budućnost u 8 zemalja Evrope: Njemačka, Italija, Španija, Portugal, Austrija Švicarska,  Rusija, UK.

Piše:
Dr. sc. Enes Sadović
Merkur BH osiguranje d.d.
Rukovodilac službe agencijskog kanala prodaje osiguranja

Dobijeni rezultati ukazuju na  sljedeće strahove:

a)      Presing na poslu i školi, finansijska kriza i briga za njihove porodice

b)      Bolest u porodici ili gubitak voljene osobe

c)       Finansijske rizike

Na pitanje šta vide kao rješenje svojih strahova za budućnost 76% Portugalaca, 70% Španaca, 66% Italijana i 62% Rusa smatra da je najvažniji osiguravateljni produkt životno osiguranje.

Jedino za Njemce i Švicarce je to imovinsko osiguranje.

Ovo istraživanje otvorilo je temu od kakvih strahova za budućnost pate stanovnici Bosne i Hercegovine.
Možemo sa gotovo 100% sigurnošću vjerovati da su strahovi isti kao i kod ostalih Evropljana.

Ono što BiH čini specifično drugačijom je činjenica da se na sve ekonomske poteškoće nadovezuje i evidentna politička kriza koja ne omogućuje brz oporavak ekonomije bez koje nema ni rasta i razvoja zemlje.

Na Kliker.ba uporedite ponude svih ponuđača osiguranja- brzo i besplatno zatražite upit i uštedite >>

Pa kako se u taj proces mogu uklopiti životna osiguranja?

Životna osiguranja sa osiguranjem pokrića rizika nastanka teških bolesti na ovim prostorima dolaze sa dolaskom austrijskih osiguravajućih društava kao što su Merkur, Grawe i Uniqa.

Ova društva donose produkte koji uz tradicionalni životni rizik (smrt usljed nezgode i smrt usljed bolesti) uključuju i pokriće rizika nastanka teških bolesti.
Broj ovih bolesti varira od društva do društva ali suština je u tome da gotovo 80% teških oboljenja u smislu isplate šteta otpada na: moždani udar, srčani infarkt, bypas operacije srca, operacije srčane aorte, te razne vrste karcinoma.
Uz ova pokrića osiguravatelji pokrivaju i paralizu, dijalizu, multiplu sklerozu, Alzhaimerovu i Parkinsonovu bolest, dobroćudni tumor mozga, Aids i još neka manje egzotična oboljenja.

Uz osiguranje ovih rizika za osiguranika najčešće se nudi i pokriće osiguranja od istih rizika za djecu osiguranika što ovaj produkt dodatno čini iznimno važnim za porodice.

No stvarnu revoluciju u korištenju ovih produkata unijela je činjenica da se uz pokriće ovih rizika može ugovoriti i štednja za penziju.

Naime, ukoliko se niti jedan od predviđenih rizika ne desi (što priželjkuju i osiguranici ali i osiguravajuća društva) onda se korisnicima osiguranja (licima navedenim na polici kao korisnicima) isplaćuje kapital u vidu osigurane svote i cjelokupne dobiti koja je polici pripisana tokom trajanja osiguranja.

Ovakav vid štednje ne postoji niti u jednom drugom obliku osiguranja pa stoga nije čudo da najveći broj naših građana ne zna za ovaj vrlo važan momenat u osiguranju života.

Tako da se evropski odnos 60% životnih naprema 40% neživotnih osiguranja kod nas u BiH pretvara u odnos 15% životnih naprema 85% neživotnih osiguranja.

Tu vjerovatno leži i potencijal razvoja ovog tržišta, ali i prostor za partnerstvo između države i osiguravajućih društava.

Svima je jasno da postojeći fondovi penzijsko-invalidskog osiguranja i zdravstvenog osiguranja moraju pretrpiti transformaciju kako bi opstali kao vrlo važni faktori razvoja i podrške građanima u njihovim najtežim životnim trenutcima (kod oboljenja ili odlaska u penziju).

Brigu o svom zdravstvenom, socijalnom i finansijskom statusu u budućnosti mora preuzeti svaki građanin lično.

Zašto to većina ne radi leži u činjenici da je naše stanovništvo finansijski nepismeno i da se na procesu tog opismenjavanja mora dugotrajno i kvalitetno raditi zajedničkim snagama osiguravajućih društava, regulatora, medija i samih osiguranika.

Evropska komisija je u svojim preporukama za prevazilaženje problema penzijskih sistema u svim evropskim zemljama napravila jednu preporuku koja bi se mogla sažeti u rečenici: „Morate se sami pobrinuti za svoju privatnu penziju i pokušati otići u penziju što je kasnije moguće“.

Ovakva preporuka naravno u zemlji poput BiH izgleda kao utopija.

Kod nas statistika neumoljivo ukazuje na nekoliko pogubnih trendova:

a)      BH ekonomija se oporavlja od svjetske krize mnogo sporije od očekivanog

b)      Moratalitet na nivou države BIH je veći od nataliteta

c)       Broj razvedenih brakova prevazilazi broj skopljenih brakova

d)      Društvo je u prosjeku za 10 godina starije u odnosu na period prije 30 godina

e)      Broj penzionera i uposlenih osoba je gotovo izjednačen

Ako se tome doda činjenica da je teško očekivati bilo kakav spektakularni pomak u narednih 30 godina onda je jasno da se oni koji su to u stanju moraju sami pobrinuti za svoje bolje sutra.

A životno osiguranje ne podrazumjeva ogromna ulaganja niti predstavlja bilo kakav luksuz za budžete porodica.

Sa npr. 60 KM mjesečno (2 KM dnevno) korisnici osiguranja bi mogli poslije isteka osiguranja od 10, 20 ili 30 godina imati pristojne prihode u vidu mjesečnih renti ako bi se u osiguranje ušlo u pravo vrijeme.

Stoga je među posrednicima u prodaji osiguranja vrlo popularan moto:
„Životno osiguranje je nešto što morate imati, kada ga možete priuštiti, a kada vam ono ne treba“.