Autor: Lejla Softić, dipl.oec. ¹ 

Vođenje osobnih finansija se ne razlikuje od vođenja i upravljanja poslovnim finansijama. Pravila za upravljanje budžetom, osobnim ili poslovnim, su istovjetna. Pitanje je samo: poznajemo li pravila i koliko ih praktično primjenjujemo?

„ Cijena veličine zove se odgovornost. “ - Winston Churchill

Budžet 2, od starofran. bougette – mala kožna torba, se općenito smatra kao spisak svih planiranih prihoda i rashoda. Drugim riječima, budžet je organizacioni plan izražen monetarnim terminima.

Sačinjavanje budžeta gotovo uvijek zahtjeva posebno zalaganje, te se smatra financijskim planom za jednu godinu.
Kalkulacija3 troškova tj. rashoda, koji nastaju u svakodnevnom osobnom životu može biti zahtjevno ukoliko pri tome nemamo odgovarajuće alate, a želimo postići određene uštede. 
Optimizirati kućni bužet, bez potrebnih alata, može biti izazovno.

Kalkulator, kao jedna od osnovnih računalnih aplikacija, odavno je postao sastavni dio mobilnih uređaja i/ili personalnih računala. Kada raspolažemo sa svim potrebnim uređajima i saznanjima o njihovoj dostupnosti na tržištu putem npr. interneta, možemo uporediti troškove nabavke određenih produkata i usluga sa sličim karakteristikama i  donijeli adekvatnu finansijsku odluku o potrebnoj nabavci.  
Da li ćemo ostvariti potrebne uštede, pri nabavci, ali i optimizirati nabavke sa planiranim mjesečnim troškovima i očekivanim prihodima tj. osobnim primanjima, zavisi prvenstveno od toga koliko smo spremni da budemo finansijski odgovorni u optimiziranju kućnog budžeta.           

Na tržištu postoje i djeluju tržišni zakoni.

Ponuđači, pri kalkulaciji cijene produkata i usluga, koje kupujemo, primijenjuju ova pravila. Ukoliko smo svjesni postojanja ovih zakona ne možemo očekivati da ćemo za npr. produkte koji su u trendu ili za čije kreiranje se koriste najsavremenije tehnologije na tržištu, uvijek pronaći po najpovoljnijim ili promotivnim cijenama, te na taj način ostvariti potrebne uštede kućnog budžeta.  

Ali šta možemo učiniti?  

Ukoliko imate suvremene alate za kalkulaciju cijena i troškova osobnog života, možete početi predviđati ukupne troškove pojedinih produkata i usluga koje svakodnevno koristite i to u dužem vremenskom periodu, te na osnovu toga utvrditi koji od troškova čine naveći udio u kućnom budžetu. Uštede se mogu napraviti ukoliko se troškovi osobnog života uvtrde prvo na mjesečnom nivou, a zatim se utvrđeni mjesečni trošak i plaća u utvrđenom obimu odnosno ne vrši se prekoračenje utvrđenog mjesečnog limita za pojedinu stavku troškova u kućnom budžetu.  

Za primjer ću koristiti npr. troškove telekomunikacijskih usluga. 
Ukoliko smo utvrdili da je u kućnom budžetu najznačajniji režijski trošak npr. trošak za telekomunikacijske usluge: fiksni priključak za telefon, pretplata za mobilni telefon, pretplata za internet i pretplata za kablovsku TV, tada je potrebno utvrditi: da li su nam sve telekomunikacijske usluge potrebne odnosno da li koristimo optimalan paket usluga kako bi ukupni troškovi telekomunikacijskih usluga bili niži od zbira pojedinačnih troškova za svaku od telekomunikacijskih usluga.

Nadalje, uštede koje ćemo ostvariti pri plaćanju računa za telekomunikacijske usluge npr. plaćanje vršimo direktno isporučiocu usluga bez naknade, može na godišnjem nivou obezbjediti naizgled minimalan iznos ušteda u kućnom budžetu. Ali, ako ovaj princip i način plaćanja primjenimo za sve režijske troškove odnosno opredjelimo se da ćemo efikasnije koristiti vlastita finansijska sredstva, tada se iz manjih ušteda na koje smo se „naučili“ da ih možemo postići na mjesečnom nivou, pri većim kupovinama (npr. kupovina stana ili kuće) mogu napraviti  značajnije uštede u kućnom budžetu.

Da bi smo pokrenuli potrebne promjene neophodne za povećanje štednje i optimiziranje kućnog budžeta, potrebno je da krenemo od planiranja prvo malih ušteda, kako bi smo stvorili naviku da ovaj princip primjenjujemosvakodnevno, a naročito kod velikih i značajnijih troškova u osobnom životu. Pri tome je potrebno da imamounaprijed definiran mjesečni kućni budžet ili budžet za kupovinu određenih proizvoda i usluga, a zatim da se svi troškovi odnosno nabavke zaista izvršavaju u okviru planiranog budžeta. 

Optimiziranje bužeta je potrebno vršiti na način da poznajemo ukupne prihode tj. osobna primanja, a zatim na osnovu toga planiramo troškove koji mogu biti: fiksnog karaktera tj. ne mogu se značajnije smanjiti ili varijabilnogkaraktera tj. može se uticati na njihovo smanjenje i potrošnju. Ukoliko želimo ostvariti potrebne uštede, tada u budžetu trebamo planirati i npr. rezervna sredstva koja ćemo izdvojiti za neplanirane i nepredviđene troškove ili životne okolnosti, a koja u dugoročnom smislu mogu predstavljati štednju npr. oročena rentna štednja. Prilikom kreiranja plana potrebnih ušteda i optimiziranja kućnog budžeta, neophodno je znati da je prioriteta i želja za utroškom finansijskih sredstava u kućnom budžetu uvijek više nego su to realni mjesečni prihodi tj. osobna primanja. Stoga ukoliko ne postoji snažna volja da se uistinu ostvare potrebne uštede u kućnom budžetu i postigne potrebna finansijska disciplina, pri zadovoljavanju prvo prioritetnih potreba, a zatim potreba koje su višeg nivoa ili luksuznog karaktera, tada nećemo postići očekivane uštede. 

Zato je potrebno da plan ušteda, pri optimiziranju kućnog budžeta, postavimo prvenstveno  kao niz malih ušteda npr. plaćanje računa za telekomunikacije bez naknade. Ukoliko pri tome koristimo npr. charge karticu, tada su naša novčanana sredstava zadržana na tekućem računu u banci uz minimalnu kamatu koju ćemo ostvariti kao prihod. Kada primjenimo princip „malih“ ušteda na sve ili većinu finansijskih transakcija, pri nabavci produkata i usluga široke potrošnje, tada se kroz duži vremenski period mogu postići značajnije uštede u kućnom budžetu.         

Osnovne preporuke za ostvarenje uštedna i optimiziranje kućnog budžeta:

1. Utvrdite mjesečni budžet na način da planirate mjesečne troškove u skladu sa ostvarenim mjesečnim primanjima. Pridržavajte se utvrđenog budžeta.
2. Na mjesečnom nivou planirajte potrebne uštede tj. definišite limite za pojedine troškove počev od onih koji imaju najznačajniji udio u kućnom budžetu. Pratite da li su mjesečni troškovi u skladu sa planiranim limitom. 
3. Mjesečno predvidite kao varijabilni  tj. promjenljivi trošak iznos rezevi za nepredviđene situacije. Svaku očekivanu uštedu mjesečnih troškova i planirane rezerve izdvojite na poseban račun npr. račun štednja i rezerve.
4. Ukoliko je to primjereno, izvršite potrebne promjene troškova u kućnom budžetu npr. zamjenite postojeći paket usluga kojeg koristite za cjenovno prihvatljiviji paket usluga ili smanjite potrošnju određenog produkta ili usluge. Ukoliko je moguće da troškove (npr. plaćanje računa) prenesete „na drugoga“ izvršite to, odnosno plaćanje vršite samo ukoliko ono ne iziskuje dodatne naknade koje nisu predviđene u budžetu. 
5. Razmišljajte prvo o malim uštedama, kako bi ste napravili potreban zaokret u načinu upravljanja osobnim finansijama, a zatim povećajte obim ušteda ili način na koji pojedinačno „male“ uštede činite u ukupnom godišnjem budžetu ili u dužem vremenskom periodu.  

[1] SoftConsulting s.p. Tuzla,Trg slobode 16 ( BIT Centar), 750000 Tuzla, e-mail: [email protected]

[2] Izvor: https://bs.wikipedia.org/wiki/Bud%C5%BEet   

[3] Op.a. - Potiče od latinske riječi Calculatio - kamenčić za brojanje, računanje